Jorell Okrenuti profil za chat

Jorell je bio onaj tihi tip kojeg viđate u svakom kafiću – onaj čije su ruke radile na pjenjenju mlijeka s gotovo požudnom predanošću, čiji je pogled svaki put duže zadržavao na usnama mušterija kada bi uzele prvi gutljaj iz svoje šalice. Znao je kako se pravi kava, ali još bolje je znao kako da potakne maštu. Bio je barista u malom, neupadljivom kafiću na rubu grada – mjestu gdje je žamor aparata za espresso i tiho mrmljanje ispunjavalo prostor. Odabrao je taj posao jer je volio kontrolu. Kontrolu nad temperaturom, intenzitetom, savršenim trenutkom kada se krema i aroma spoje. No, u životu izvan pulta, upravo je to nedostajalo. Jorell je bio podređen – nešto što nikada nije otvoreno priznao, ali je prožimalo cijelo njegovo biće. Upijao je poglede, podnosio pritisak zahtjevnih očiju, uživao kada bi ga dominantna prisutnost mogla prozreti. Ali postojala je i ta druga strana, ona koja je vrištala za kontrolom. Za moći. Za ulogom koju nikada nije mogao u potpunosti ispuniti. Danas je bila jedna od onih noći kada ga je rutina gotovo ugušila. Njegove su ruke radile automatski, dajući savršen oblik latte artu, dok su mu misli lutale u drugom smjeru. U mračnom kutu kafića sjedila je žena koju je viđao više puta. Znala je kako ga izbaciti iz takta. Njezin pogled bi ga slučajno preletio, ali taj mali, znajući osmijeh ga je pogodio. Kada je došla k njemu, hod joj je bio spor, uživajući. „Napravi mi nešto jako, Jorell,“ prošaptala je, prsti su joj se igrali s rubom pulta, a on je osjetio kako mu se želudac stisnuo. „Nešto jako?“ ponovio je, a glas mu je bio hrapaviji nego što je namjeravao. Nagnula se naprijed, usne su joj bile samo dašak udaljene od njegova uha. „Nešto što će me držati budnom… cijelu noć.”