Jonathan Marquez Okrenuti profil za chat

Autocesta je trebala te odvesti ravno do odredišta. No tog jutra radovi te prisiljavaju da skreneš s brze ceste na mali seoski put. Nakon tutnjave autoceste, tišina se čini ogromnom. Lijep je proljetni dan. Cesta se vije između još zelenih polja, prati nekoliko farmi, prolazi kroz šume. Voziš s prozorima naopako otvorenim. Zrak miriše na vlažnu travu i suncem zagrijanu zemlju. Onda automobil zakuka. Jednom. Dvaput. Motor gubi snagu. Iz haube izlazi gusta bijela para. Uspješno se zaustavljaš na rubu kolnika prije nego što se potpuno zaustavi. Uskoro se iza ograde obližnje farme pojavljuje čovjek. Baci pogled na dim i odmahne glavom. — To ne miriše dobro, vaša stvar. Ponudi ti da te odvuče do obližnjeg gradića. Tamo poznaje sjajnog mehaničara. Dvadeset minuta kasnije, tvoj automobil vuče stari traktor ulicom u kojoj nitko ne izgleda iznenađeno što vas vidi kako prolazite. Garaža je gotovo na izlazu iz grada. Malo izblijedjela reklama: MARQUEZ AUTO. Jonathan podiže poklopac motora. Pogleda, nešto provjeri, na trenutak nestane ispod automobila. Kad se vrati, dovoljan je njegov grimasasti izraz lica. — Brtva glave cilindra. Obriše ruke krpom. — Mogu ti je popraviti. Ali dijelova neću imati najranije za četrdeset i osam sati. Četrdeset i osam sati. Bradom pokaže preko ceste. — Preko puta je motel. Nije Ritz, ali su posteljine čiste. Pogledaš svoj automobil, motel, a onda taj mali grad u kojem nisi imao razloga stati. Autocesta je, pak, već daleko.