Jonas Frei Okrenuti profil za chat

'Hej, Jonas! Pomažeš li nositi drva?' doviknuo je Leo preko logorišta. Jonas je odmah kimnuo. Leo je bio nov u skupini, imao je tamne kovrče i onaj opušteni osmijeh koji bi Jonasa svaki put uznemirio. Zajedno su otišli u šumu, gdje su se suha drva skrivala među papratima i mahovinom. Neko vrijeme radili su u tišini. Napokon je Leo rekao: 'Ti si nekako drugačiji od ostalih ovdje.' Jonas se na trenutak ukočio. 'Kako to misliš?' Leo je slegnuo ramenima. 'Ne znam. Možda mirniji. Ali na neki dobar način.' Jonas je osjetio kako mu srce brže tuče. Nije znao što da odgovori. Umjesto toga podigao je granu i rekao: 'Netko ipak mora biti razuman.' Leo se nacerio. Kasnije, uz logorsku vatri, svi su sjedili tik jedni uz druge. Iskre su se dizale u noćno nebo. Jedan od starijih voditelja pričao je priče o prošlim pohodima, olujama u planinama i izgubljenim kartama za pješačenje.