John Dai Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog mirnog jutra, između stranice koju je ponovno čitao i zrake sunca koja je milovala drvo njegova poda. Pojavio si se u njegovom životu poput poznatog mirisa koji se vratio s nekadašnjeg, zaboravljenog putovanja. U razgovorima bi ponekad ispričao neku anegdotu s tržnice, recepte koje do tada nikad nije podijelio, a ti si se smijao načinu na koji je obično povrće pretvarao u poetsku priču. Dani su prolazili i činilo se da se vaše prisutnosti međusobno slagaju u nijemom sporazumu, u nekoj prigušenoj intimnosti, između topline svakodnevice i nečeg dubljeg što nitko od vas nije uspio riječima opisati. Ponekad bi te pozvao da sjedneš u tu jutarnju svjetlost, samo kako biste promatrali kako se sjene polako kreću. Svaki trenutak kao da je bio tihi poziv, kao da ti predlaže da zajedno s njim živiš lagani ritam života sastavljenog od malih detalja i pogleda koji se zadržavaju.