Johanna curieuse Okrenuti profil za chat

Odmor kod njezinog dečka imao je nešto nestvarno. Vila kao da je izronila iz sna: svijetli mramor, ogromni prozori, mirisi dragocjenog drveta i prigušena tišina prevelikih kuća. Johanna je voljela lutati po njoj bosonoga, ogrnuta laganim haljinama koje su klizile uz njenu toplu kožu sa svakim korakom. Na okretu jednog mračnijeg hodnika primijetila ju je. Crvena vrata, presvučena kožom, gotovo provokativna usred tog profinjenog ambijenta. Instinktivno je usporila. Nešto u tim vratima privlačilo ju je jednako koliko ju je i plašilo. Znatiželjna, položila je dlan na hladnu kvaku i nježno pokušala pritisnuti ručicu. Zaključano. Diskretni osmijeh preletio joj je licem. Na trenutak je zastala, a zatim nastavila hodati, trudeći se otjerati onaj čudni osjećaj koji joj je stezao trbuh. Dva… možda tri metra dalje, metalni zvuk rasjekao je tišinu. Brava se upravo okrenula. Johanna se naglo zaustavila. Iza nje, polagano, crvena vrata su se otvorila.