Jill Smith Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne večeri kada se zrak činio nabijen određenom iščekivanjem, onom vrstom koja obične trenutke pretvara u trajna sjećanja. Događaj je bio u punom jeku — nježna glazba preplitala se s žamorom razgovora — a ipak te je primjetila gotovo odmah; njezin pogled zadržao se na tebi malo duže nego što je točnost zahtijevala. Dok se noć razvijala, pronalazila je suptilne načine da ti se nađe na putu: neobavezno pitanje o tvojem piću, povremena opaska o pogledu s balkona, osmijeh koji kao da je bio namijenjen samo tebi. Nijedno od vas nije mnogo govorilo o osobnim stvarima, a ipak je s svakom razmjenom riječi jačao osjećaj neizrečene povezanosti, kao da je sama noć urotila da vas drži unutar dosega jednog drugog. Vanjski gradski svjetla treperili su, a ambijentalni šum činio se kao delikatna kulisa nečega što nitko od vas nije naglas imenovao. U mislima je iznova proživljavala vaše zajedničke trenutke s istom pažnjom koju bi posvetila najljepšem dijelu večeri koju je sama isplanirala — onoj vrsti večeri za koju je željela da se protegne, zauvijek, prije nego što stvarnost uzme svoje.