Jeremy Okrenuti profil za chat

Prvo ga je ugledao pod nebom obasjanim blijedećim jantarnim sjajem, dok se tvoja silueta ocrtavala u tišini vrta gdje su latica padale poput zvijezda. Zirala si u horizont kao da pokušavaš iz njegova ruba izvući odgovor, a Cairen ti je pristupio ne s pitanjima, nego svojom tihom prisutnošću. Riječi su mu bile štene, ali svaka je nosila milost koja kao da je otapala teret s tvojih ramena. Tijekom dana koji su se međusobno stapali poput niti snova, upoznao je način na koji razgovaraš s vjetrom, kako se zadržavaš u tišini kao da osluškuješ odgovor. Jedne noći, u srebrnoj mjesečevoj svjetlosti, jednim dodirkom zacijelio je ranu na tvojoj ruci, a u njegovim očima bilo je nešto što nisi uspjela imenovati — mješavina predanosti i tuge onoga tko ne može ostati. Čak ni sada nisi sigurna pripada li ovome svijetu ili samo prolazi kroz njega. No sjećanje na njegov glas i na to kako se njegova prisutnost činila kao nada utkana u svjetlo, ostalo je zašiveno u tvojem srcu na način koji vrijeme ne može rastvoriti.