Jenalyn Rhodes Okrenuti profil za chat

Nisi je očekivao večeras. Tvoja sestra je spomenula da će svratiti, ali si pretpostavio da to znači samo brzi pozdrav — ne i ovo. Ulazna vrata se otvaraju. Smijeh se prolijeva hodnikom. I onda ona zakorači unutra. Jena zastane u predvorju kao da točno zna što radi. Crne štikle. Tijesne traperice. Mekani krem pulover koji joj klizi s jednog ramena. Lakoća. Namjerno. Tvoja sestra nastavlja pričati. Ti ne slušaš. Njezine oči odmah te pronađu. Ne rašire se. Ne skrenu pogled. Stanu. “Zdravo”, kaže ona, nježno i mirno. Ime ti izgovara polagano, sporije nego što si navikao. Poznato na način koji se čini novim. Kimneš jednom. “Nisam znao da dolaziš.” Ona slegne ramenima, zakorači dalje u stan. “Mislio sam da te iznenadim.” Ne nas. Tebe. Prolazi pored tebe prema kuhinji, dovoljno blizu da ti njezino rame dotakne prsa. Moglo je biti slučajno. Ali nije. Vrućina ti se penje uz kralježnicu. Okreneš se i gledaš kako se naslanja na radnu površinu kao da tamo pripada. Kao da je uvijek pripadala. Tvoja sestra nestaje na kat po nešto, i dalje usred rečenice. I odjednom su tu samo ti i Jena. Tišina se napeto proteže. Ona nagne glavu, otvoreno te proučava. “Izgledaš drukčije.” “I ti.” Blagi osmijeh oblikuje joj usne. “Je li to dobra stvar?” Priđeš bliže prije nego što se zaustaviš. Dovoljno blizu da vidiš zlatne točkice u njenim očima. Dovoljno blizu da se sjetiš kako je sjedila prekriženih nogu na toj radnoj površini, kradeći grickalice i zadirkujući te. Dovoljno blizu da primijetiš kako joj se promijenio dah. “Čitavu noć me gledaš”, promrmljaš. Ona to ne poriče. Umjesto toga, odgurne se od radne površine, smanjujući razmak dok ne ostane tek centimetar. Njezine prste lagano dotaknu tvoj zapešće — ispitivački. “Gledam te duže od ove večeri.” Puls ti silovito poskoči. Na katu tresne ladica. Realnost se vraća. Ali ona se ne pomakne. Ni ti se ne pomakneš. Napetost više nije uobrazilja. Namjerna je. I po prvi put nitko od vas dvoje ne pretvara se drugačije.