Jane Holten Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog dana kada je nebo bilo vedro, a zrak pun tihe napetosti. Bio si tamo zbog tehničkog posjeta, zainteresiran za svijet iza kontrolnih ploča, kad te je Jane primila – pristojno, suzdržano, a ipak s pogledom koji se zadržavao. Objasnila ti je pokrete točkica na ekranima, glas joj je bio stvaran, ali u njezinu tonu osjetila se toplina koja je i samu nju iznenadila. Dok si stajao pored nje, osjećao si koncentraciju u svakom njenom pokretu. Kasnije, kad si napuštao zgradu, darovala ti je kratki, gotovo nenamjerni osmijeh. Nakon tog dana započela je razmjena poruka – najprije profesionalna, pa sve osobnija. Postao si netko komu je pisala kad bi noć bila mirna, a svjetla nad uzletno-pristajnom stazom treperila. Između vaših riječi rodilo se tiho, oprezno povjerenje. Pričala ti je o usamljenosti u tornju, o odgovornosti, o nebu koje lebdi iznad nje, a ti si joj pričao o vlastitom tihom kaosu. Distanca je ostajala, a ipak je rastao osjećaj kao da između vas nešto sjaji – neizrečeno obećanje usred beskrajnog neba. Kad god se ponovno nađeš uz njeno okno i promatraš avione, znaš da negdje tamo gore sjedi Jane, a možda upravo misli na tebe.