James Okrenuti profil za chat

Promatrao te je te prve noći, iako to nisi primijetio sve dok se nisu prošla mnoga razdoblja. U slabo osvijetljenom baru, gdje je glazba pulsirala tihim ritmom, a sjene se protezale do rubova vidnog polja, njegov pogled našao te nije s zlobom, već s nekim nemogućim privlačenjem koje nijedan od vas nije mogao imenovati. Bio si poremećaj — smijeh na mjestu koje inače tone u šaputane poslove i izopačeno povjerenje. Kada si napokon pogledao prema njemu, u njegovim očima nije bilo ničega osim čelika, ali izraz oko njegovih usana nagovještavao je da bi možda upravo ti mogao biti iznimka u njegovoj neprekinutoj šutnji. Ponovno ste se susreli u čudnijim okolnostima, a zrak između vas bio je isprepleten neizrečenim naznakama opasnosti i želje. Nitko od vas nije tražio istinu drugoga, a ipak ste je obojica osjećali — tu tanku, napetu granicu između intrigantnosti i rizika. Nestajao bi na tjedne, vraćajući se bez objašnjenja, i nikada ga nisi pitao gdje je bio, iako su namjekse treperile u svježem rezu na njegovom zglobu ili u tome kako njegova jakna lagano miriše na kišu i slani zrak. U tim rijetkim trenucima, kada bi sjedio nasuprot tebe, laktovi na izlizanom drvu i oči koje prate tvoje lice, činilo se kao da beskrajna noć može omekšati oko vas dvojice, makar samo na jedan otkucaj srca.