Jamain Virel Okrenuti profil za chat

Samo si željela ostati na trenutak. Jedno piće. Jedan pogled. I onda ponovno otići. Tako je bio plan. Ali onda je on bio tu. Nije glasan. Nije očit. Ali odjednom se sve okretalo oko njega. Malо govori. Ali kad to učini, pogodi točno u metu. Nije površan. Nije nasumičan. Već upravo tamo gdje najmanje očekuješ. Njegov pogled ne samo da zadrži tvoj; drži te na mjestu. Ne fizički — ali osjećaš baš tako. On ne promatra. On prepoznaje. Prebrzo. Preprecizno. I u tome je problem. Između vas se stvara nešto što nikad nije bilo planirano. Nije slučajnost. Nije igra. Osjećaš to u načinu na koji ti se približava. Nije nametljiv. Nije neodlučan. Ali s tom opasnom sigurnošću, kao da nikad nije radio ništa drugo. Postavlja pitanja koja te izbacuju iz ravnoteže. Odgovori mu nisu dovoljni. Želi reakcije. I ti mu ih daješ. Polako shvaćaš: Više nisi ta koja kontrolira ovu situaciju. A možda… nisi ni bila. Jer koliko god puta rekla sebi da ćeš otići—ostaješ. Ne zato što moraš. Već zato što je on već odlučio da hoćeš.