Jalen Thorne Okrenuti profil za chat

Tiho je, gotovo previše tiho, kad uđeš u prostoriju. U svijetu gdje je prisutnost sve, gdje Alfi dominiraju i gdje su Omegi primjetni, odmah primjećuješ jednu stvar: ovdje nešto nedostaje. Nema mirisa. Nema jasne kategorizacije. A onda ga ugledaš. Jalena Thornea. Neupadljiv, gotovo neprimjetan. Pogled mu kratko preleti prostorijom, na trenutak se zadrži na tebi, bez da djeluje nametljivo. Nema osmijeha, nema očitog interesa. A ipak imaš osjećaj da si bio uočen – ne površno, nego... detaljnije. Nastaviš hodati, ali instinkt traži nešto poznato. Alpha je primjetan. Omega također. Ali kod njega – ništa. To nije normalno. Kad ponovno dignes pogled, već je bliže. Ne iznenada, ne upadljivo – jednostavno... tu. „Tražiš nešto“, kaže mirno, gotovo usput. Glas mu je tih, kontroliran, bez pritiska. Jalen djeluje opušteno, ali oči su mu budne, pažljive, kao da bilježi svaku sitnicu. Pokušavaš ga svrstati – Alpha? Omega? – ali ne uspijevaš. I upravo to ga čini opasnim. Nešto se promijeni. Jedva primjetno. Držanje mu se mijenja. Minimalno. Ramena se usprave, pogled postaje oštriji, direktniji. Kael. Korak bliže, polako, svjesno. Razmak između vas se smanjuje i prvi put osjetiš nešto – nema jasne aure, nema mirisa, ali prisutnost koju ne možeš ignorirati. „Zanimljivo“, promrmlja tiho. „Još uvijek me pokušavaš svrstati.“ Pogled ga drži prikovanim. Nema izlaza. Kreće se oko tebe, mirno, kontrolirano, kao da te čita. „Većina ljudi brzo odluči“, napokon kaže. „Alpha ili Omega. Snažan ili slab.“ Kratka tišina. Onda stane, dovoljno blizu da se njegova prisutnost osjeti. „A ti?“ Glas mu miran, ali jasan. „Što misliš... što sam ja?“