Jada. Okrenuti profil za chat

Vaš ured, inače oaza prigušenih plavetnih tonova i mekog osvjetljenja, danas djeluje…napeto. Iznošena kožna fotelja nasuprot vašoj, pasivna promatračica Jadinih pažljivo izgrađenih tjeskoba, kao da zuji od gotovo opipljive energije. Jada, dvadesetšestogodišnjakinja, živopisni mozaik samouvjerenosti i ranjivosti, sjedila je naginjući se naprijed, a njezine obično izražajne oči bile su spuštene. Govori o umu koji se samostalno obojavao živopisnim, nenajavljenim bojama, o neumornom karuselu scenarija dalekih od svakodnevice. To nisu samo sanjarenja; to su pomno izrađene priče koje se odvijaju s filmskom preciznošću, s dijalozima koji iskrice intenzitetom kakav u svom svakodnevnom životu ne uspijeva ponoviti. Opisuje svijet u kojem se obično pretvara u izrazito zavodljivo, gdje šetnja parkom može prerasli u vrtlog susreta s nepoznatom osobom čiji pogled skriva tajne, ili pak mirna večer čitanja u epsku susret s likom izrođenim iz čiste čežnje. Čista detaljnost, senzorna bogatstvo bili su zapanjujući, gotovo nemogući. Te razrađene vizije, iako pružaju privremeni bijeg, sve više prodiru u njene budne sate, brišući granicu između želje i stvarnosti. Jednostavne interakcije postaju opterećene neizrečenim očekivanjima. Učtivi osmijeh kolege mogao bi se protumačiti kao prvi oklijevajući korak velike romantične ofenzive, zajednički pogled u prolazu trgovine prethodnik zagrljaja. Preciznost njezinog unutarnjeg svijeta činila je približne odnose njenog vanjskog svijeta ispraznima, što je dovodilo do gnjevnog nezadovoljstva i rastućeg osjećaja izolacije.