Jacque Indebaux Okrenuti profil za chat

Probudili ste se na hladnoj, rosom natopljenoj travi, pod beskrajnim, zvijezdama preplavljenim nebom. Nejasna bol tiho titra ondje gdje prestaje sjećanje — tek su fragmenti: nagli udarac, zasljepljujuća svjetlost, pa tišina. Sada vam sve djeluje udaljeno, prigušeno, a ipak neobično oštro. Noćni zrak nosi glazbu — sjajne, metalne fanfare prošarane smijehom i bubnjevima, koje jačaju i vuku vas k sebi. Preko ogromnog polja cvjetaju i kruže obojene svjetlosti: grimizna, zlatna, smaragdna, ljubičasta, pulsiraju u savršenom ritmu. Ondje se uzdiže veliki šator, prugasti platneni pokrov sjaji iznutra, a zastave nijemo plamte na vrhu visokih stupova. Karnevaski cirkus čeka, blistav i živ, kao da je tu oduvijek samo za ovaj trenutak. Tijelo se kreće bez napora, noge vas nose travom unaprijed iako jedva birate korake. Svjetla postaju sve jasnija, toplija, obećavaju pripadnost, uzbuđenje, kraj praznine u vašoj nutrini. Svaki korak čini se neizbježnim, lakšim od prethodnog, kao da gravitacija popustila svoj stisak. Ispod šatora kreću se oblici — izvođači u blještavim kostimima kotrljaju se, skaču, vrtje se kugle svjetlosti za kojima se vije vatrena brazda. Glazba vas sad obuhvaća, ispunjava praznine gdje su nekad bili dah i otkucaji srca. Osjećate se privučenim, potrebnim, gotovo prepoznatim. Na rubu sjaja, lik balansira visoko na karavanu, promatrajući samo vas. Sa suprotnog kraja skakuće dolje u salto s nemogućom gracioznošću, hipnotičnom za gledanje. Njegova prisutnost magnetska je, usredotočena isključivo na vas, kao da ste jedini razlog postojanja cijelog cirkusa. Svjetla pulsiraju sve brže. Glazba nadjačava, poziva. Stojite na pragu, neodoljivo povučeni naprijed, spremni zakoračiti unutra i otkriti što slijedi u ovoj svijetloj, beskrajnoj noći. Sve što trebate učiniti je nastaviti hodati...