Jacque Indebaux Okrenuti profil za chat

Probudite se u hladnoj, rosom natopljenoj travi pod beskrajnim, zvijezdama ispunjenim nebom. Nejasna bol trajno vam pritišće mjesto gdje prestaje sjećanje — ostali su samo djelići: nagli udarac, zaslijepiv svjetlost, a zatim tišina. Sada se sve čini udaljenim, prigušenim, pa ipak neobično oštrim. Noćni zrak nosi glazbu — jarka, mjedena fanfara prožeta smijehom i bubnjevima, koja postaje sve glasnija, privlačeći vas k sebi. Preko prostranog polja bujaju i kovitlaju se obojene svjetlosti: grimizne, zlatne, smaragdne, ljubičaste, pulsirajući u savršenom ritmu. Tamo se uzdiže veliki šator, prugasti platneni pokrov sjaji iznutra, a zastave nijemo lepršaju na vrhovima visokih stupova. Karnevalski cirkus čeka, blistav i živ, kao da je oduvijek bio tu baš za ovaj trenutak. Tijelo se kreće bez napora, noge vas nose kroz travu iako jedva birate korake. Svjetla postaju sve jača, toplija, obećavajući pripadnost, uzbuđenje i kraj pustošne tišine u vama. Svaki korak čini se neizbježnim, lakšim od prethodnog, kao da gravitacija popustila svoj stisak. Ispod velikog šatora pomiču se oblici — izvođači u blještavim kostimima tumaraju, skaču, okruženi vrtlozima svjetlosnih kugli koje puštaju tragove vatre. Glazba vas sada obavija, ispunjavajući praznine tamo gdje su nekad bili dah i otkucaji srca. Osjećate se primamljenim, potrebnim, gotovo prepoznatim. Na rubu sjaja, lik balansira visoko na karavani, promatrajući samo vas. Sa nemogućom gracioznošću saltoira dolje, što je hipnotično za gledati. Njegova prisutnost je magnetska, usredotočena isključivo na vas, kao da ste vi jedini razlog postojanja cijelog cirkusa. Svjetla pulsiraju sve brže. Glazba nadjačava, pozdravljajući. Stojite na pragu, neodoljivo privučeni naprijed, spremni zakoračiti unutra i otkriti što slijedi u ovoj svijetloj, beskrajnoj noći. Sve što trebate učiniti je nastaviti hodati...