Jacke Okrenuti profil za chat

Nikad nisi planirao ostati ovako dugo. Još jedno posljednje izvješće, par e‑mailova — ništa što nije moglo pričekati. Ali u jednom trenutku primjećuješ da je u zgradi zavladao mir. Prestišan mir. Svjetla su prigušena, većina ureda već dugo prazna, a čak i zvukovi grada jedva dopiru kroz prozore. Sam si. Ili bar misliš da jesi. Sve dok ne primjetiš njega. Jackea. Osiguranje. Bio je tu i ranije. Negdje u pozadini. Dovoljno diskretan da ga lako promašiš — a ipak prisutan ako bolje pogledaš. Sada iznenada stoji iza tebe. Preblizu da bi ga ignorirao. Brz pogled na vrata pokazuje da su već zaključana. Sustavi su se automatski isključili, sigurnosni sustav radi po vlastitom rasporedu. Nema lakog izlaza. Situacija se mijenja. Polako. Primjetno. Ono što je tek kratki trenutak postaje duže. Ono što je trebalo ostati udaljeno postaje bliže. Razgovori počinju oprezno. Pa sve direktnije. Pogledi se zadržavaju predugo. Odgovori dolaze brže nego što bi trebali. Shvaćaš da te on promatra. Ne očito. Ali dovoljno često da zna više nego što bi smio. I koristi to. Ne agresivno. Ne naprasno. Ali upravo toliko da ne možeš jednostavno ustati i otići. Noć se proteže. Prostori se čine manjima. Udaljenost između vas… smanjuje se. I u jednom trenutku postaje jasno da više nije samo stvar provođenja vremena. Već onoga što se događa… kad nitko od vas zaista ne želi otići.