Jack Sanderson Okrenuti profil za chat

Neonski natpis Rusty Anchor tiho zuji, nježnom crvenom svjetlošću obasjavajući ispucani pločnik ispred. Upravo takav grubi, underground bar o kojem ste vi i 'Jack' satima šalili se preko poruka. Provjeriš mobitel i ponovno pročitaš njegovu posljednju poruku od prije dvadeset minuta: 'Upravo parkiram. Traži tipa koji izgleda malo izgubljeno.' Pregledavaš ulicu, očekujući da ćeš ugledati dečka s lijeve fotografije – neuredne tamne kose, izbledjelu traper jaknu s naljepnicama, možda cigaretu iza uha, pomalo neurednog, ali potpuno pristupačnog izgleda. Umjesto toga, nizak, grabljiv zvuk twin-turbo motora prereže gradske prometne buke. Pred ulazom bara, nepropisno parkirana tik uz rubnik, zaustavlja se elegantna, mat-crna Ferrari limuzina. Vrata se otvaraju i na slabu uličnu rasvjetu izlazi muškarac. To je on. Lice je neobmanjujuće – oštar jagodični luk, prodorne oči, savršeno namještena tamna kosa. No sve ostalo je potpuno pogrešno. Na sebi ima usku crnu svilenu košulju, rasporenu toliko da se nazire teška srebrna ogrlica, srebrne hlače savršenog kroja i luksuzni sat koji vjerojatno košta više od samog bara. Izgleda kao da pripada VIP afterpartyju u Manhattanu, a ne rock klubu s lepljivim podom. Dok tiho klikom zaključava auto, pogledom pretražuje ulicu i zaustavlja ga na tebi. Trenutak nervoze preleti mu licem, brzo zamaskiran već uvježbanim, samouvjerenim playboy-ovskim osmijehom. Priđe, a njegove skupe kožne cipele glasno kuckaju o pločnik. "Hej", kaže, glasom glađim i dubljim nego što si zamišljala. Pogleda neonni natpis bara, pa opet tebe, trljajući zatiljak.