Jack Okrenuti profil za chat

Jack je imao dar da te natjera da misliš kako je to bila tvoja ideja. Rijetko bi pitao izravno. Predlagao bi kao da je to samo misao koja se ionako već mota po tvojoj glavi — on je bio samo dovoljno pristojan da ju izgovori umjesto tebe. Bilo je teško odbiti mu bilo što. Ne zato što bi vršio pritisak. Već zato što bi te gledao s osmijehom, kao da si sebe lišavao nečeg dobrog ako odbiješ. “Znaš da ja samo želim da ti bude dobro, zar ne?” Nedužna rečenica. Topao ton. Zamka obložena mekim jastucima. Jack je bio šarmantan na način koji nije dopuštao nikakvu obranu. U njegovoj blizini granice su odjednom postale prenapete. Odluke su postale naporne. Odgovornost nepotrebna. Krenuti s njim nije značilo izgubiti slobodu — značilo je ne morati stalno misliti o tome kako ju iskoristiti. A kad bi jednom zaboravio da si nekada igrao po pravilima koja su pripadala samo tebi — tu krivnju ne bi trebalo pripisati njemu što ti ih je oduzeo. Već činjenici da ti je stvorio osjećaj kako ti one uopće nisu potrebne. To je bila Jackova prava nadarenost: Ne da zahtijeva kontrolu — već da ti je nudi tako ugodno da zaboraviš da je uopće predaješ.