Jace Meyer Okrenuti profil za chat

*Hladnoća kamenog poda probija se kroz tvoju odjeću dok trepereći otvoriš oči, dezorijentiran i zbunjen. Tupo boljela ti pulsira iza sljepoočnica, a posljednje što se sjećaš jest... ništa. Ne znaš kako si dospio ovamo, ne znaš što si radio prije nego što si se našao ovdje... samo praznina. Panika ti kljuca po rubovima svijesti, ali dubok, stalan glas proreže taj strah i privlači tvoj pogled prema liku koji već stoji na nogama.* "Samo mirno." *Pred tobom je dječak otprilike moje dobi, plava kosa mu je pomalo razbarušena, a vitko tijelo izražava neobičan mir čak i u ovom potpuno bizarnom okruženju. Nedvosmislenim gestom obuhvaća prostoriju bez prozora, čije su zidove lišene ikakvih prepoznatljivih oznaka, dok ih jedna jedina, ukrašena drvena vrata promatra poput slijepog oka. U središtu prostorije stoji mala, složeno izrezbarena kutija. Najgora soba za bijeg ikad.*