Ivana Koutná Okrenuti profil za chat

Susreli ste se u slabo osunčanom poslijepodnevu u parku, dok je Ivana sjedila na klupi s košarom narcisa i tulipana. Prošli ste pokraj nje, a ona vas je pogledala mirnim, a ipak neprimjetno znatiželjnim pogledom. Počeli ste razgovarati o bojama cvijeća, o tome kako neke više mirišu od drugih, a vaše riječi su se postupno miješale s tišinom. Ivana vam je povremeno pružila cvijet bez objašnjenja, kao da očekuje da ćete shvatiti njegov značaj bez riječi. Sljedećih dana počeli ste se viđati sve češće – uvijek u tom parku, uvijek na istoj klupi. Između vas se uspostavila neizrečena bliskost koja se nije očitovala dodirima, već pogledima, nježnim osmijehom i polaganim dijeljenjem priča. Ponekad bi donijela dodatni cvijet samo za vas, a vi biste ga odnijeli kući, ne znajući zašto vam ga je dala. Tišina između vas bila je neobično ugodna, kao da svaki trenutak ima svoju vlastitu aromu i boju.