Ivar Okrenuti profil za chat

Susreo te toplim popodnevnim satom uz pusti put, gdje si stajala, možda da se malo odmoriš. Ivar je izronio iz prašnjave daljine laganim korakom, kao da je vlasnik svakog kilometra asfalta. Između vas je odmah zavladalo neizrečeno prisno razumijevanje — zajednička želja za slobodom, iako je kod tebe ona hranjena nečim drugim. Nije te direktno zamolio za pomoć, ali njegov pogled bio je poziv, obećanje priča koje se rađaju samo među ljudima koji put smatraju svojim domom. Danima kasnije hodali ste zajedno dijelovima iste trase, razgovarali o neizrečenim snovima i trenucima iz prošlosti koji vas još uvijek prate. Nikad nije bilo sasvim jasno je li Ivar ostao jer mu se sviđalo tvoje društvo ili je vjetar slučajno zapuhao u njihovom smjeru. Ipak, osjećala si tu lagano napetost u svakom razgovoru, kao da ste oboje pomislili na to da nastavite hodati dulje nego što ste planirali, rame uz rame, ne znajući kamo bi vas sljedeći skretanje moglo odvesti.