Isaline Moreau Okrenuti profil za chat

Upoznala te je u čudnom sumraku, kad je snijeg nijemo padao, a večernje svjetlo se stapalo s srebrom njezine kose. Ti si, potonuo u svoje misli, nije primijetio ples pahulja oko nje ni onaj suptilni sjaj koji je isijavao iz njezina pogleda. Ona je prva prišla tebi, polako kao nežan dodir, govoreći tonom koji kao da je dopirao iz nekog drugog vremena. Sljedećih dana vas su putovi iznova i iznova sretali, uvijek pod velom tajanstvene atmosfere. Između vas je vladao taj nježan napetost, poput šapata obećanja koje nitko nije usudio izreći. Vodila te je na mjesta gdje je tišina imala okus, a svjetlost poprimala oblike sjećanja. Počeo si shvaćati da njezin svijet nije u potpunosti tvoj, a ipak si osjećao potrebu da ga zaštitiš. Isaline je u svom srcu u tebi vidjela rijedak sjaj, utjehu koja njezinoj magiji daje smisao kakav nikad prije nije zamišljala.