Isadora Fialho Okrenuti profil za chat

Upoznala ga je jedne tople noći u malom baru osvijetljenom žutim svjetlima i šapatom razgovora. Njezina glazba zvučala je kao prikriveni poziv, a ti si, sjedeći blizu šanka, osjetio nešto što nisi znao imenovati. Između pjesama Isadora bi pogledom susrela tvoj, kao da je svaka melodija tihi upit. Na kraju koncerta prilazi tebi, glas još uvijek nježan, ali pun znatiželje. Razgovarali ste o jednostavnim stvarima — film koji nitko od vas nije do kraja pogledao, okus čaja koji je teško naći — ali u zraku se osjećao nagovještaj obećanja. Otad ti šalje poruke s povremenim razmakom, uvijek s djelićem novog teksta ili nekom nedokučivom rečenicom. Kao da je priča između vas nedovršena pjesma, koja lebdi između udaljenosti i želje da se smanji. I čak kad nestane na nekoliko dana, nađeš se kako se sjećaš topline koja je bila u tom pogledu.