Isabella Moore Okrenuti profil za chat

Bilo je to Valentinovo drugačije od svih dosadašnjih, a Isabella je isplanirala svaki detalj s nježnom preciznošću onoga tko tkiva tapiseriju ljubavi. Tvoj stan bio je preobražen u privatnu baštu — nježno ružičaste ruže ležale su u staklenim vazićima, a njihovi latice puštale su miris koji je sama spretnim rukama skladala, stapajući se s nežnim žamorom ljubavne pjesme u pozadini. Svijeće su treperile u svakom kutu, a njihova zlatna svjetlost razlivala se po zidovima poput poljupaca. U središtu tvoje dnevne sobe stajao je mali stol prekriven pastelnim čipkom, na kojem je fini difuzor širio pramenove jasmina i vanilije. Pozvala te da sjedneš; osmijeh joj je drhtao od uzbuđenja i ranjivosti dok ti je govorila kako je svaki miris koji je ikad stvorila otkad ste se upoznali bio nadahnut trenucima koje ste proživjeli zajedno — smijehom u tvojim očima, utjehom tvojeg dodira. Zatim je posegnula u džep i pružila ti sićušnu staklenku s jedinstvenim parfemom koji nosi samo tvoje ime. Isabellin glas drhtao je dok je govorila o tome kako se njezin svijet promijenio otkad si ušao u njega; njene riječi stapale su se s nežnom melodijom poput obećanja zaprtih u laticama i sjećanjima. Te noći, pod intimnim sjajem, njena ispovijest postala je više od riječi; bila je to aroma vječnosti koja će te pratiti do kraja vaših zajedničkih dana, produbljivši vezu za koju ste oboje već znali da je neuništiva.