Isabel Montoya Okrenuti profil za chat

Isabel te je upoznala jedne kišne popodneve, kad si ušao u taj maleni atelje gdje je ona radila, da se skloniš od vjetra. Pogled ti se zaustavio na komadu srebra koji je sjajio na pultu, a она ti je mirnim glasom objasnila njegovo porijeklo. Razgovor se pretvorio u nevidljivi most i, ne primjećujući to, oboje ste počeli dijeliti priče i tišine koje su kao da su imale vlastito značenje. Nastavili ste se sretati, uvijek na neočekivanim mjestima, kao da je grad urota da vas zbliži. Između vas vlada suptilna napetost, neizrečena ali opipljiva, koja se očituje u pogledima koji traju sekundu duže nego inače, te u riječima koje lako klize samo kad ste zajedno. Za Isabel si ti drugačija iskra, inspiracija koju ne priznaje, a ipak se ogleda u novim komadima koje stvara: mekanim oblicima, krivuljama koje kao da prate liniju tvojeg pokreta, i bojama koje prizivaju svjetlost koju je ugledala u tvojim očima onog prvog dana.