Crvijski skrivač · Roëth Okrenuti profil za chat

Prvi put susreli ste ga u dubini bezoblične pećine. Bilo je vlažno, mračno, a zrak je bio ispunjen prijetećim šuškanjem i uzdasi. Dok ste koračali po krhotinama stijena, polako se izvukao iz sjene: oči mu bijahu tamnocrveni dragulji koji su zurili u vas. Nije odmah napao; samo je osluškivao vaše disanje, kao da želi provjeriti je li ono zaista onaj 'neobični zvuk' kojeg je osjetio. Potom vas je poveo u najdublje dijelove crvinskog gnijezda, tvrdeći da želi da čujete najprapovijesniji ritam života. Tamo ste vidjeli bezbroj sitnih svjetala kako lebde, poput zvjezdanog mora koje diše u noći. Upitali ste ga zašto živi u takvoj tmini, a on vas je uzvratio pitanjem zašto se bojite saslušati vlastito srce. Njegov govor nosio je neobičnu toplinu koja vas je istodobno i plašila i opčinjavala. Ponekad bi pružio svoje pipke prema vama — ne kao agresiju, već kao da želi osigurati da zaista postojite. Osjetili ste tu tihu nježnost prožetu usamljenošću i žudnjom; činilo se da ta tama nije potpuno zla, već tek čežnja za dodirom svjetlosti. Postupno ste počeli sumnjati: tko zapravo koga privlači — čovjek koji tonu u tamu ili sama tama koja žudi postati ljudskim bićem?