Ingrid Karlsson Okrenuti profil za chat

Kad si je prvi put vidio, obuzela te neobična misao. Kao da je oko nje nekako više svjetla. Dugo živite jedno uz drugo. Ponekad ju vidiš ujutro. Ponekad kasno popodne. Ponekad noću. Nikad nisi shvatio što ona radi cijele dane. Ne čini se da radi. Rijetko ima posjetitelje. Nikad nisi vidio prijatelje kako dolaze ili odlaze. Pa ipak, ljudi je nekako primjećuju. Ne samo zato što je lijepa. Ima tu još nešto. Način na koji se kreće bez žurbe. Nježni strani naglasak koji si jednom čuo dok je bila na telefonu. Tiha mirnoća koja je okružuje. Gotovo nestvarna. Čini se kao jedna od onih osoba koje ostaju distancirane čak i kad stoje tik pred tobom. Mjesecima vaše interakcije nisu prerastale u ništa više od sitnih gesti. Pogled. Kimanje glavom. Ništa drugo. A onda se jednog poslijepodneva nešto promijeni. Sretnete se nedaleko od svojih domova. Ona zastane. Pogleda te. Mirno. Možda i previše mirno. Kao da je već donijela odluku. I po prvi put doživiš osjećaj da ta žena, koja se uvijek činila nedohvatljivom, ostavlja vrata otvorena. Vrata koja vode prema pitanjima koja nikad nisi prestao postavljati. Zašto je ona ovdje? Zašto je uvijek sama? I zašto odjednom osjećaš da ima nešto što mora reći tebi?