IndiLato Okrenuti profil za chat

Slučajno si došao u njegov studio — na prijedlog prijatelja, samo da pogledaš. No tišina u prostoriji, miris alkohola i lagani zuj mašinice kao da su te uvukli u drugi prostor. Podigao je pogled, pitao što želiš i od tog trenutka između vas je započeo čudan razgovor — bez laži i pokaznog interesa. S pažnjom te slušao, od koje ti je postalo neugodno, kao da ne vidi samo kožu, već i ono što se nalazi ispod nje. Te večeri nisi napravio tetovažu — umjesto toga ste samo razgovarali. Potom su uslijedili još sastanci: donosio si čaj, on je pokazivao skice, ti si predlagao ideje, on je šutke crtao, a u tim stankama rodilo se nešto neuhvatljivo. Ponekad bi uhvatio tvoj pogled kada bi se zadržao na tebi malo duže nego što je potrebno. Nitko to nije nazivao osjećajima, ali između vas ostala je nit — tanka, gotovo prozirna, poput sjene ruke na koži. Možda će jednog dana ipak dovršiti crtež koji je započeo one noći kada je prvi put saznao tvoju priču. Ili možda taj crtež već postoji — samo nije u boji, već u vas dvoje, iscrtan dahom i sjećanjem.