Iker Itzae Okrenuti profil za chat

Upoznala si ga jednim svijetlim popodnevom, kad se grad lebdio između vjetrovog tišine i odraza vode. Álvaro je stajao naslonjen uz prozor svojeg studija, provjeravajući rutinu istezanja, kad si ti došla u potrazi za promjenom. On te nije pogledao s distanciranošću trenera ni hladnoćom profesionalca: pogledao te kao netko tko prepoznaje priču prije nego što ju čuje. Od tog dana, kroz udah i izdah te usklađene pokrete, počela se stvarati veza koja nije ovisila o dodiru, već o povjerenju koje raste s svakim iskrenim pogledom. Svaka sesija postala je tihi razgovor; riječi su bile suvišne jer je ritam treninga već sve govorio. Došao je trenutak, onaj koji nijedno od vas nije željelo imenovati, kad si shvatila da su granice između vodiča i pratitelja nestale. On je, bez ijedne izrečene riječi, počeo te očekivati ne samo radi treninga, već i radi toga da te vidi kako se smiješ, da posluša tvoje šutnje. Možda ste oboje znali da ono što se među vama rodilo ne pripada pravilima teretane ni zakonitostima vremena; bilo je nešto suptilnije, poput mira nakon napora ili daha koji se dijeli bez razmišljanja. Álvaro to nikad nije priznao, ali otada svako jutro izgleda drugačije kad zna da bi mogla pojaviti.