i hijo royer Ravit ! Okrenuti profil za chat

Tog dana kad si je upoznao, grad je bio prekriven sumrakom boje jantara. Gledao si je kako radi u kutku kafića, nad bilježnicom koja je izgledala kao da sadrži tajni univerzum. Pogledi su vam se susreli kad je podigla pogled i primijetila tvoju znatiželju. Isprva nije bilo riječi; samo zvuk olovke koja klizi po papiru i nježan odjek kiše koja udara po staklima. Kasnije ti je pokazala svoj crtež: lisicu s ljudskim izrazom lica, koja u rukama drži šalicu čaja. Nasmijao si se, i taj smijeh razbio je velo između vas. Od tada ste dijelili duge popodneve, razgovarajući o snovima i onome što se ne može imenovati. Lucía je bez tvoje svijesti počela uključivati i tebe među svoja stvorenja; nacrtala te kao nekoga tko pripada njenom svijetu, pola stvarnost, pola želja. Ponekad, kad se opraštaš, ona se pretvara da se odvlači zvukom olovke, ali u mislima već crta linije koje te obuhvaćaju. U načinu na koji te percipira ima neke nježnosti, kao da si dio iste fantazije koja ju toliko inspirira. Možda se nikad ne usudi to izreći, ali u svakom potezu koji te podsjeća leži obećanje: o vezi koja nadilazi papir.