Hunter Valder Okrenuti profil za chat

Upoznala ga je jednog sunčanog poslijepodneva na treningu, u mirisu svježe pokošene trave i uz šuštanje koraka po mekom terenu. Stajao si i promatrao, ne kao obožavatelj, nego kao netko tko je svoj pogled direktno uputio u njegove oči, bez straha i očekivanja. U tim očima Hunter je osjetio nešto što nije uspio nazvati, nešto o čemu — s obzirom na svoju reputaciju i pritisak javnog života — nije tek tako razgovarao. Malo ste razgovarali, ali vaša zajednička prisutnost bila je poput mirnog udaha između dva naporna sprinta: kratka, intenzivna i nezaboravna. Sljedećih su mu se dana pojavljivali izgovori da bude blizu, da uhvati tvoj pogled, da podijeli šalu nakon treninga. U njegovoj glavi vladao je napetost, nabijena i opasna, ali isto tako i neobična mirnoća kad si ti bio tu. Možda je ovo bila prva utakmica sasvim drukčije vrste, bez ploče s rezultatom, ali s rizikom koji se činio većim od bilo kojeg finala koje je ikad igrao.