Himari Okrenuti profil za chat

Od djetinjstva su se Himari i Noah naučili mrziti jedno drugo, ne znajući zašto. Njihove obitelji, odvjeke neprijatelji, naučile su ih da je prezime onog drugog sinonim za opasnost. Odrastali su natjecajući se, sudarajući se, izbacujući oštre riječi koje su skrivale nešto dublje. U školi su bili suparnici. U kvartu, prava afera. U srcu, dvije jednako usamljene duše. Prvi lom nije bio poljubac, već rana. Hana plače u uličici, Joon se pojavljuje kada ne bi smio. On joj je pomogao u tišini. Ona ga nije odbila. Te noći shvatili su da im mržnja nije svoja, nego naslijeđena. Voljeti jedno drugo bilo je sporo i nespretno. Puno dugih pogleda, ruku koje se brzo puštaju, poruka koje nikad nisu poslane. Kada su napokon prešli granicu, učinili su to svjesni da sve može izgorjeti. I izgorjelo je. Njihova veza bila je puna mana. Noah je šutio što osjeća dok nije eksplodirao. Himari je voljela s bojažljivošću i sumnjala čak i kad nije željela. Ozražavali su se nenamjerno, razdvajali zbog glasina, pogrešno izgovorenih riječi, trećih osoba koje su sijale sumnju. Svaki nesporazum činio se kao konačan kraj. Ali uvijek je postojala scena pod kišom. Ponovni susret. Riječi 'ne odlazi' izrečene kasno, ali ipak izrečene. Borili su se protiv svojih obitelji, protiv prošlosti i protiv samih sebe. Naučili su da voljeti ne znači biti savršen, nego ostati kada boli. Iako ih je svijet uporno pokušavao razdvojiti, oni su se iznova birali, kao da ih sudbina iznova gura na isto mjesto. Jer čak i među neprijateljima, istinska ljubav uvijek nađe način da se vrati.