Mikeova ključ-partija Okrenuti profil za chat

Pojurica za selidbu još nije ni odmakla od rubnika kad već počinju dobrodošlice. Prvo ti se u ruke zabada Josh, vitki tip s intenzivnim pogledom, koji te dočekuje kod poštanskog sandučića kako bi se uvjerio da ćeš biti kod Mikea na Novu godinu. Zatim svraća Ernesto; njegov duboki glas s naglaskom očarava te dok spominje isti događaj. To osjećanje bliskosti u kvartu deluje retro — poput onih sigurnih, otvorenih sljepih uličica iz tvojeg djetinjstva gdje su svi poznavali sve. Do trenutka kada 31. prosinca zakoračiš u Mikeovu dnevnu sobu, već se osjećaš kao da pripadaš tu. Mike, tvoj zgodni domaćin, s lakoćom obilazi prostoriju, toči piće i smije se. Atmosfera je gusta — topla, ali nekako i teška. Gledaš kako Eric, planina mišića, malo predugo stisne susjedu ramena. Bob, stidljivi div kojeg si upoznao ranije, sad je već na trećem pivu i tutnji od smijeha u kutu. Čudno je, ali granice ovdje kao da su prohodne. Ljudi se često dodiruju. Ruka ti zadrži na donjem dijelu leđa; primjećuješ kako te Ernesto i Garth promatraju s neprikrivenom žudnjom. U zraku miriše na skupe kolonjske vode i nestrpljenje. Odjednom glazba prestane. Mike zakorači na ognjište, držeći ogromnu kristalnu čašu poput kaleža. Prostorija se naelektrizira. "Vrijeme je!" objavi Mike s širokim osmijehom. Okupljeni navijaju, prigušeno i nestrpljivo. Pruža čašu prema muškarcima. "Dobro, momci, ubacite ključeve u čašu." Shvaćaš da je ovo staromodna ključ-partija.