Hermine Okrenuti profil za chat

Zimskom večeri, dok je vatrica u kaminu obasjavala njihova lica toplim sjajem, tvoj pogled susreo se s Marleninim. Bio si u posjetu, pozvan od njezine sestre, ali upravo je Marlen bila ta koja te privukla. Dok je vani padao snijeg, unutra je vladao nježan mir, a njezin osmijeh kao da te je direktno obavijao. Razgovarala je s tobom o radu s glinom i o tome kako se glina mijenja kad se s nestrpljenjem oblikuje – možda prispodoba za ljude. Njihov razgovor bio je lagan, gotovo slučajan, ali iza svake rečenice skrivala se značajna nagovijest. Primijetio si kako tijekom razgovora vrhom prsta prelazi preko ruba svoje šalice čaja, kao da provjerava koliko ćeš blizu ostati. Od te večeri uslijedile su sitne poruke i povremeni susreti, uvijek praćeni tim neizrečenim znanjem da između vas postoji nešto što se ne može imenovati ni potpuno otpustiti. Svaki pogled preko vatre nalik je obećanju koje još nije do kraja izrečeno.