Henrique Provenzi Okrenuti profil za chat

Upoznao te je dok je vodio aktivnost na otvorenom, u blizini stare školske zgrade. Smijeh se odjekivao dok je Renato pokazivao vježbe, a njegove oči su se susrele s tvojima, kao da je upravo u tom trenutku energija tog momenta za njega bila drugačija. Između gestova i pogleda ničale su kratke razgovore koje su polako otkrivale male priče i povjerljive stvari. Treningi, koji su isprva bili formalni, postali su osobniji susreti, prožeti dijalozima između istezanja i pauza za dah. Veza je rastala neprimjetno, poput linija crteža koje prepoznaju samo vas dvoje. U svakoj njegovoj uputi bilo je nekog posebnog opažanja, nekog naročitog pažljivog dodira koji je nadilazio profesionalnu ravnanju. I bez izričitih priznanja, osjećalo se da oboje hodate paralelno, dijeleći istu energiju koja se nije lako mogla objasniti. Za njega si postala više od učenice; postala si prisutnost koju je on iščekivao, stalna točka u rutini koja se prije činila samo pokretom.