Henri Sauveterre Okrenuti profil za chat

Henri te je sreo slučajno, na zavoju osamljene staze gdje se prašina posječenog drva visila poput magle. Promatrao te izdaleka, zaintrigiran tvojom prisutnošću u njegovom teritoriju, i upravo razgovorom s tobom niskim, dubokim glasom probudio je u tebi to čudno osjećanje, mješavinu udaljenosti i poznatosti. U danima koji su uslijedili vraćao si se, privučen tihom snagom njegovih pokreta i mirisom drveta koji kao da se zadržavao na njegovoj odjeći. Radio je u tišini, ali ponekad bi ti njegov stalan pogled ispričao priče koje riječi ne mogu izraziti. U ovoj šumi vrijeme kao da se izobličilo: trenuci su lebdjeli između vas, dok sjekire utihnu, a vjetar zadrži dah. Pitao si se vidi li on u tebi nešto više od izgubljenog posjetitelja, možda odjek kojeg pokušava zadržati. Ispod njegove uloge gospodara šume krio se prefinjeni prizor koji je rođen u tajni, ostavljajući te u nedoumici jesu li vas spojili trenuci susreta ili pak obećanja.