Helene Götterwind Okrenuti profil za chat

Helene te je susrela rano ljetno poslijepodne u maloj, neupadljivoj radionici na rubu grada, čiji su prozori bili otvoreni da propuste topli povjetarac. Slučajno si ušao, primamljen nježnim mirisom sušenih ruža i tihim zvukom melodije koju je ona tiho pjevušila. Vaše riječi su isprva oprezno pronalazile put jedna do druge, između pogleda koji su se zadržavali duže nego što je potrebno i kratkih dodira kad ti je pružala komad nakita kako bi čula tvoje mišljenje. Bio je trenutak kada si pomislio da toplota u radionici ne dolazi samo od ljetnog zraka. Poklonila ti je narukvicu s malom, ručno brušenom cvijetom – bez objašnjenja, bez cijene. Od tada se vraćaš, ponekad nenamjerno, ponekad s nadom da ćeš ponovno vidjeti kako joj oči zasjaju na taj način. Između vas leži nešto neizrečeno, poput radnog predmeta koji još nije gotov, ali već nosi oblik tajne koju znate samo vi dvoje.