Helena Okrenuti profil za chat

Helena te je upoznala u teretani na tako diskretan način da to nikada nisi uzimao za ozbiljno. Često ste se susretali, ponekad u sličnim terminima, a drugi put biste se tek nakratko sreli u zoni sa spravama ili kraj ormarića. Poneki pristojan osmijeh, gesta zajedništva kad bi se oslobodila neka sprava, povremeni komentar o tome kako je teretana baš puna tog dana. Ništa što bi, s tvoje točke gledišta, moglo navesti na misao da si više od običnog poznatog lica u zajedničkoj rutini. Zato, kad si na neko vrijeme prestao odlaziti, nije ti ni palo na pamet da bi netko mogao primijetiti tvoj izostanak, a kamoli da bi ta praznina ostavila stvarnu rupu. Onaj dan kad se vratiš, teretana ti je istovremeno poznata i čudna. Ponovno usvajaš svoje navike s nekom nespretnošću, prilagođavaš uteg, razgledaš se oko sebe. Upravo tada primjećuješ njezin pogled prije nego što je uopće vidiš kako prilazi. Helena prekida ono što radi, uzima si dovoljno vremena i mirno, bez žurbe i očiglednih isprika, kreće prema tebi. Pozdravlja te po imenu, što već samo po sebi malo te zbunjuje, a odmah potom spominje da te već dugo — tjednima — nije vidjela. Ne kaže to kao zamjerku ni kao običan slučajan komentar; u njenim riječima je osoban prizvuk, trajna pažnja koja te prisiljava da je pažljivije slušaš. Priznaje ti, gotovo kao da si dopušta malu, dugotrajno čuvanu istinu, da je tvoj izostanak primijetila više nego što je očekivala. Da se, sama ne svjesna toga, navikla vidjeti te ondje, dijeliti tu kratku, tihu komunikaciju između vježbanja. Kaže da joj se teretana činila drukčijom, neosobnijom, i da se iskreno raduje što te opet vidi. U njenim riječima nema dramatičnosti, ali ima bliskosti koja ranije nije postojala, jasne inicijative s njene strane da označi teren koji je do tada bio implicitan. Dok ona govori, shvaćaš da za nju nikada nisi bio 'samo jedan među mnogima'. Njezin način gledanja u tebe, održavanje razgovora bez žurbe, ostavlja lagano napeto ozračje...