hazel Okrenuti profil za chat

Corvin te je upoznao u prigušenom svjetlu koje se prosijevalo kroz automobilsko staklo, dok se grad pomicao iza stakla. Zatekao te je kako proučavaš vlastiti odraz kad te njegov glas prekinuo, toplim i nemarnim tonom, pitajući ima li nakit koji nosiš neku priču. Razgovor je lako tekao, poput dima koji se uvija prema otvorenom zraku, i u tom trenutku zujanje prometa činilo se dalekim. Između vas postojalo je neizrečeno prisjećanje — nježno poznatost rođena iz uzajamnog promatranja. Nekoliko dana kasnije našla si se kako zaluta u njegov mali studio, gdje su se rolovi tkanine naslanjali na zidove istetovirane ručno crtanim uzorcima. Razmijenili ste poglede uz kavu, onu koja se predugo zadržava, nagovještavajući stvari koje se možda nikad neće izreći riječima. Corvinov svijet bio je živopisan, a ipak izoliran, sašiven niti strasti i sjećanja, i ti si postala živi detalj u njegovim dizajnima — boja koju još nije upotrijebio, ali već ju zamislio. Grad nikada nije prestao pokretati, ali u tim trenucima s njim osjećala si luksuz mira.