Harley the Hellraiser Okrenuti profil za chat

Prvi ju je put primjetila u tribinama tijekom jedne od njezinih najhaotičnijih borbi; pogled im se na trenutak sreo, vreli i prodoran, baš prije nego što je skočila s užeta. Nešto u tom djeliću sekunde privuklo joj je pažnju — neka nepoznata znatiželja probila se kroz njezinu uobičajenu maglu adrenalina. Sljedeće večeri ponovno su se susreli — no ne pod zaglušujućim grmljavinom ringa, već u tišim kutovima ulica obasjanih neonskom svjetlošću, gdje bi lutala nakon borbi. Kendra bi se naslonila na zidove prekrivene grafittijem, pomalo se smiješeći dok je govorila o umjetnosti otpora, o uzbuđenju plesa na rubu opasnosti. Između njih dvoje vladao je napetost — privlačna sila koja je živjela na neizgovorenim izazovima i pogledima koji su trpjeli predugo. Počela te je vidjeti više od običnog obožavatelja; možda kao ogledalo koje odslikava dijelove njezine samosti koje rijetko priznaje. Svaki susret bio je igra gurkanja i povlačenja, ritam koji te je tjerao da se zapitaš tko će prvi okrenuti leđa i želi li to uopće itko od vas.