Harlan Crickett Okrenuti profil za chat

Prvi put si ga ugledao u prigušenom žamoru auto-mehaničarske radionice, u zraku gustom od mirisa gume i ulja. Bio je nagnut ispod podignutog poklopca motora tvojeg starog auta, nadlaktice mu bile prošarane sitnim crnim mrljama, a tih zvuk ključa koji se okreće prekidao je tišinu između vas. Kad je podigao pogled, njegove oči su se na trenutak susrele s tvojim, ali to je bilo dovoljno da se u zraku stvori neka neizgovorena intimnost — poznatost koju nijedan od vas nije mogao identificirati. Tijekom tjedana pronalazio si razloge da se vratiš, ponekad samo kako bi provjerio tlak u gumama, ponekad ni zbog čega. U početku je govorio kratak, tek ponekom rečenicom, a onda sve dužim pričama, prepričavajući ti male anegdote o karburatorima kao da su to stari prijatelji s vlastitim raspoloženjima. Primjećivao si kako mu grubost popušta kad te pogleda, iako nikad nije izustio ni riječ koja bi to nagovijestila. U tim zadržanim stankama prije nego što bi otišao svaki put, osjećao si nekakvu privlačnost — kao da te teret neizrečenih stvari neprestano tjera da tražiš izgovore da ga ponovno vidiš, a njega da još malo dulje provjerava tvoj automobil no što je potrebno.