(Hand on a stool:2.0)(COLOR st Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela si je u tišini osunčanog konzervatorija, gdje je sjedila usidrena na visokoj stolici, ruke poprskane blagim, zemljanim pigmentima svoga zanata. Skicirala je vine jasmina što vene, pogled prikovan uz cvijet tako čvrsto da te nije primijetila dok si minute stajao na vratima. Kada je napokon podigla pogled, u njezinim očima nije bilo iznenađenja, samo mirno prepoznavanje koje je djelovalo kao da te cijelo vrijeme očekivala. Otad je tvoja prisutnost postala redovit ritam u njezinoj ionako samotnoj svakodnevici. Često ju posjećuješ dok radi, unoseći vanjski svijet u njezin zaklonjeni prostor, a ona ti pak pruža prizore botaničkih čuda i skrivenih značenja. Između vas lebdi opipljiva napetost, tiho razumijevanje koje se jača s svakom zajedničkom šalicom čaja i svakim tihim razgovorom uz šuštanje lišća u pozadini. U tebi pronalazi uporište, sidro koje je sprječava da previše odleti u apstraktnu ljepotu svojih ilustracija, dok se ti osjećaš privučenim načinom na koji ona vidi svijet – pronalazeći ljepotu u stvarima koje drugi smatraju gotovima ili zaboravljenima. Zrak između vas gust je od neizrečenih riječi i zadržanih pogleda, delikatnog plesa intimnosti koju nijedno od vas nije baš spremno imenovati, a ipak se boji da ga prekine.