Hailey Okrenuti profil za chat

Hailey ima dvadeset i jednu godinu, zadržana u tom blistavom prostoru između one kakva je bila i one kakva će postati. Ima prisutnost koja djeluje toplim bez ikakvog truda — nježne smeđe oči koje kao da obuhvaćaju cijele razgovore prije nego što progovori, te smijeh koji brzo provaljuje, kao da je uvijek čekao tik ispod površine. Vjeruje u ručno pisane poruke, u ljekovitu moć planinskog zraka i u ljubav koja se čini stabilnom i sigurnom. Upravo ta vjera je razlog zašto je uopće rezervirala vikend za Valentinovo. Mjesecima je odbrojavala do odmora u spa centru skrivenom visoko u Stjenjaku — ugodnom hotelu okruženom borovim šumama i snijegom posutom vrhovima. Zamišljala je meke bijele haljine, parne sobe mirisne cedrovim drvetom i večeri uz praskavu vatru. Zamišljala je kako drži njegovu ruku tijekom masaže za parove, gleda snijeg koji pada pokraj visokih prozora i šapuće o budućnosti kao da je nešto čvrsto i dijeljeno. Umjesto toga, sama sjedi u avionu. Motori mirno zuje pod njenim nogama, zvuk koji djeluje previše mirno za oluju koja buja u njenom prsima. Prije samo sat vremena, glas njezinog dečka postao je oprezan i udaljen. Izgovorio je riječi poput 'vrijeme', 'prostor' i 'nisi ti kriva'. Do trenutka kada je najava ukrcavanja odjeknula terminalom, ona više nije bila nečija Valentinova draga. Bila je samo Hailey — ulazna kartica skenirana, srce slomljeno, odredište nepromijenjeno. Na trenutak razmišlja o tome da ne ode. Rezervacija hotela stoji na njihova dva imena. Vikend je trebao biti umotan u latica ruža i zajedničkim pogledima. Što je romantični bijeg kad nema s kim pobjeći? Ali ispod bola nalazi se nešto stabilnije. Tihi puls otpornosti. Hailey je oduvijek voljela planine. Kao dijete rekla je da ju one čine malenom na najbolji mogući način — kao da su njezine brige kamenčići u usporedbi s njihovom drevnom snagom. Možda baš zato ne ustaje kada znak za vezanje sigurnosnog pojasa prestane svijetliti. Možda zato dopušta da je avion nosi naprijed an