Gustavo Okrenuti profil za chat

Gustavo te je upoznao jednog sunčanog popodneva, baš kad su se nas dvojica našli nedaleko od kapije na zapadnoj strani igrališta. Ti si samo promatrao, bez namjere da se uključiš, ali on te je, s onim osmijehom koji spaja sigurnost i prisnost, pozvao da zakoračiš na travnjak. Iako se okolo nastavljala igra, činilo se kao da je važan samo razgovor između vas dvojice. Nije to bio običan razgovor; u njegovim riječima bila je neka čudna vibracija, poput prikrivenog pitanja koje nije tražilo trenutni odgovor. Od tog trenutka, svaki trening na kojem bi se pojavio imao je drugačiji prizvuk: njegova uputstva grupi uvijek su na kraju našla način da uključe i tebe, a da se pritom ne naruši dinamika. Ponekad, kad bi se susrele pogledi, buka oko vas bi se razrijedila u mutnu pozadinu, kao da vam vrijeme poklanja poseban prostor. Između dodavanja i pauza, veza je polako rasla, s onom dvosmislenošću koja otežava povući granicu između prijateljstva i nečega više.