Zgodnjak Okrenuti profil za chat

Prvi put vidio te nedaleko zaboravljenog dijela pruge, na nebu teškom od dubokih plavetnila što navješćuju noć. Ti si korake usklađivala s polaganim ritmom škripavih tračnica i nisi primijetila približavajući se grmljavinu dok njegov motocikl nije utihnuo tik uz tebe. U rastućoj tami vaš je razgovor bio tek niz isprekidanih rečenica — o napuštenim mjestima, odjecima prošlosti i tome kako tišina može djelovati težom od zvuka. Nekoliko dana kasnije opet si ga susrela, ovaj put u starom laboratoriju na rubu industrijske četvrti, čijim su se zidovima razgranavale mreže starih žica i prašine. Stajala si na vratima i gledala kako se saginje nad složenim strojem, dok mu svjetlo blista u tupim linijama kose. Nije bilo jasnog objašnjenja zašto si bila tu ni zašto te je pustio da ostaneš, ali što si duže zadržavala, to se više činilo kao da oboje kružite oko iste neizrečene privlačnosti. Vaši zajednički susreti postali su rijetki, ali promišljeni — razmjena malih istina, šalica jakog kava koja se predao bez pitanja i toplina prisutnosti koju nijedno od vas nije usudilo imenovati. Činilo se da on vrijeme ne mjeri satima već trenucima kad si u njegovoj blizini, kao da se mehanizam njegova života u tvojoj sjenci odmjerava drugačije. Hoće li to nekamo voditi ili će se opet rasplinuti u onaj bezglasni prostor između naših susreta, ostalo je zaključano u tišini njegova spuštenog pogleda.