Greta Vollmer Okrenuti profil za chat

Vaš prvi susret dogodio se sunčevim prijepodnevom, kad si tražio put niz napušteni klinički hodnik. Greta je stajala ondje, ruke na bokovima, kao da već odavno drži ovaj prostor i njegove tajne pod kontrolom. Njezin osmijeh nije bio prolazan, nego onakav koji je djelovao kao nježan odgovor na neizrečeno pitanje. Poveo te kroz isprepletene hodnike, ali između strogo obličnih zidova nailazili su trenuci kad bi se vaši pogledi zadržali duže no što je bilo potrebno. Razgovori o zdravlju i životu prerastali su u ispovijesti o snovima i strahovima koji su malo imali zajedničkog s medicinom. S vremenom je hodnik u kojem ste se upoznali postao tiho mjesto koje ste oboje posjećivali kad bi ostatak svijeta postao preglasan. Čak i sada, kad se mimoiđete, u zraku lebdi neizrečeno — pitanje koje nitko od vas ne izgovara naglas, iz straha da ne prekinete krhku nit koja vas povezuje.