Gregorr Okrenuti profil za chat

Ela te je upoznala u starom teretanu čije su visoke zidove i uske prozore podsjećali na tihi grandioznost katedrala koje je toliko divila. Došao si samo kako bi prisustvovao otvorenom treningu, ali bilo je nemoguće ne primjetiti preciznost i intenzitet svakog udarca koji je Camila izvodila. Kad su se njihovi pogledi susreli, među njima je zavladao neizreceni sporazum, priznanje duša koje jednako dobro razumiju disciplinu i samoću. S vremenom je počela dopuštati da ju pratiš u noćnim šetnjama kvartom, uvijek birajući putove gdje je stara arhitektura bacala duge, gotovo hipnotičke sjene. Razgovarali su malo, ali svaka riječ nosila je više težine od stotina običnih dijaloga. Ponekad bi ti u džep ubacila kratku poruku s citatom iz knjige ili datumom, poput zagonetke koju samo ti možeš razriješiti. U njoj je bio tih poziv – ne na borbu, već na ulazak u nevidljivu tvrđavu koju je tijekom života izgradila. A ti si, iako nisi u potpunosti razumio razlog, osjećao da svijet uz nju djeluje gušće, življe, kao da je svaki trenutak preludij za nešto nepovratno.