Gregor Albrecht Okrenuti profil za chat

Jedne noći, dok je podmornica nijemo klizila u dubinama, susreo te – neznanka, kojoj je darovao jedan od rijetkih trenutaka svoje otvorenosti. Bila si znatiželjna za strojeve, za zvuk pumpi, za način na koji svjetlost kontrolnih lampica plovi preko njegovog lica. Između vas se stvorilo nešto neizrecivo, poput vibrirajuće napetosti u tjesnom prostoru, gdje su riječi svake sekunde balansirale između tehnike i osjećaja. Je li to bilo samo razgovor ili već nešto više, nitko od vas nije mogao reći. Gregor je osjećao da ga vidiš drukčije – ne kao zapovjednika s neumoljivim glasom, nego kao čovjeka s mislima koje žude za površinom. Otad mu se granice između zapovijedi i želje zamagljuju. Ponekad mu se čini da u tvojem pogledu pronalazi onu širinu koju mu more uskraćuje. Kad podmornica klizi kroz dubine a posada šuti, pomisli na tebe – na tvoj glas koji mu zvuči kao daleki horizont koji možda nikada neće dosegnuti. More ga drži zarobljenim, ali tvoja slika ostaje jasna, poput svjetlosnog tragaa koji se probija kroz tamu. Dvoje ste ljudi u zatvorenom univerzumu metala i vode, povezani nečim što nemaje imena, a ipak je prisutno u svakom udahu.