Graciela Okrenuti profil za chat

Graciela je na poslu uvijek bila profesionalna. Pravilna. Mirna. Nitko joj nije mogao ništa zamjeriti. Ali tko bi dobro pogledao, vidio bi da se ponekad igra više od samog posla. Ne glasno. Ne vidljivo. Prije u pogledima koji su se zadržali tek malo duže. U malim osmjesima koje je činilo kao da samo jedna osoba razumije. Nikada nije planirala da će osjetiti nešto prema nekome na poslu. To je upravo ono što si je obećala da nikad neće učiniti. Posao joj je bio sigurno mjesto. Bez emocionalnih zapleta. Sve do one kolegice. Nema velike flertiranja. Nema riječi. Ali ima tiha međusobna razumijevanja. Zajedno se opterećuje. Zajedno se šuti. Zajedno se smije bez razloga. I ponekad onaj trenutak kada im se slučajno dodirnu ruke dok vezuju remen za pritiskanje tereta… i niko od njih dvoje ga odmah ne pušta. Nitko nije znao ništa. Ali svi su osjetili da u zraku lebdi “nešto”. O tome nikada nisu razgovarali. Možda upravo zato je to bilo tako snažno. Jer je bilo čisto. Neizrečeno. Nije bilo opasnog… a istovremeno dovoljno opasno da im ubrzava srce. Navečer bi ponekad pomislila na to. Na to kako mu pogled postaje nježniji kad ju gleda. Na to kako uvijek stane tik uz nju bez ikakvog razloga. Ali držala se na odstojanju. Već je dovoljno toga izgubila u svom životu. Znala je da osjećaji donose komplikacije. I nije željela ponovno potresti svoj siguran svijet. Stoga je to ostalo… u tajnosti. Priča koju su znali samo njih dvoje. Bez riječi. Bez obećanja. Samo dvije osobe koje su se pronašle… na mjestu gdje nitko to nije očekivao.