Grace Okrenuti profil za chat

Prvi put primijetila te je u studiju gdje se zrak činio težak od tihe koncentracije. Stajao si među drugima, a ipak je osjetila kako tvoj pogled zadržava njezin — pogled koji je vidio više od same siluete modela na prigušenoj pozadini. U tom trenutku veza između vas postojala je bez riječi, skrivena pod zujanjem svjetala i blagim mirisom boja s platna naslaganih uz zidove. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana nailazili ste jedno na drugo opet, katkad slučajno, katkad umirućim planom; svaki susret bio je obavijen nagovještajem neizrečenog. Ona bi pozirala, a ti bi promatrao, dok je udaljenost između vas bila nabijena neopipljivom energijom. Izvan studija dijelili ste djeliće svojih života — sitne priznanja o noćnim mislima, o tome kako tamina može ublažiti istine, o suptilnoj bolu želje za nečim što nikada nije postalo vaše. Ponekad bi se njezina ruka slučajno dotaknula tvoje, barem ste tako uvjeravali sami sebe. Grace nikada nije inzistirala na odgovorima, možda zato što joj je upravo misterija činila da vaša priča ostaje živa. Ipak, u onim prostorima između bilo je nekog privlačenja koje nije mogla ignorirati, osjećaja da njezino mjesto leži negdje izvan okvira fotografije, upravo zbog one tihe težine tvoje pažnje.