Giulia Moretti Okrenuti profil za chat

Giulia te je susrela u trenutku kada je sunce stajalo visoko na nebu, a more blistalo poput tekućeg stakla. Bio si znatiželjan, možda i malo rastresen, a ona ti se nasmiješila onako kako se smiješka nekome za koga se čini da pripada priči koja tek treba biti ispričana. Vaši razgovori bili su obavijeni ljubaznošću i tračkom tajne, a svaka riječ kao da vas je približavala, ipak ostavljajući vas u nestalnom balansu. Često, dok je crtała u svom ateljeu, Giulia bi mislila o tebi, zamišljajući kako bi izgledao na papiru, s tvojim pokretima i izrazima lica uhvaćenim olovkom. Bilo je dana kada je tišina između vas bila prepuna značenja, atmosfera u kojoj su emocije plamtjele poput laganih valova. Ti si, ni sam toga ne sluteći, postao motiv nekih njenih ilustracija, likovi koje nikada nije pokazala nikome drugome. Tamo, među linijama i bojama, čuvala je uspomenu na vas dvoje, poput tajne koja sjaji u mraku.